Tourism

Vino kao investicija / Wine as an Investment

‘Što starije to bolje’ i ‘stari kao vino’ često su spominjane i ponavljane izreke o vinima. Međutim, ono što je zanimljivo i bitno odmah napomenuti jest da koliko su česte ove izreke, toliko su i netočne, barem za najveći dio vina. Naime, procjenjuje se da je čak 98 posto svog vina namijenjeno za neposredno ili skoro uživanje. Iako je zakonskim propisima vino izuzeto od obveznog označavanja datuma minimalne trajnosti, odnosno roka trajanja, u ovim vinima bi trebalo uživati unutar prve dvije do tri godine od godine naznačene berbe. Vodeći se ovom logikom, pri kupnji vina uglavnom bismo se trebali odlučiti za što recentnije berbe. Nakon ovakvog uvoda postavlja se logično pitanje što je s onih preostalih dva posto vina. Radi boljeg razumijevanja o kolikoj se količini vina radi nije loše napomenuti da se svjetska proizvodnja vina u 2016. godini procjenjuje na 259 milijuna hektolitara.


Treba li u vinima s potencijalom starenja, uživati odmah po buteljiranju, odnosno kupnji, ili je ta vina neophodno odležavati? Ne znači da je neophodno odležavati vina koja imaju potencijal za dugo odležavanje i starenje. U njima se može uživati i odmah po pribavljanju, iako svoj puni potencijal uglavnom pokažu nakon određenog razdoblja pravilnog skladištenja, odnosno odležavanja i sazrijevanja vina. No, ne treba tražiti ni savršeni trenutak za otvaranje jedne ili više takvih butelja. Taj trenutak ne određuje pozicija na krivulji sazrijevanja vina, već uglavnom splet socijalnih ili emotivnih pretpostavki koje na kraju utječu na naš konačni dojam i sud o nekom vinu.

 

Drugo bitno pitanje koje se postavlja tiče se vrijednosti spomenutih vina. Raste li vrijednost vina odležavanjem i predstavljaju li ta vina dobru investiciju? Da, moglo bi se reći da sva vina koja imaju dobar potencijal starenja dobivaju na vrijednosti odležavanjem i ne, sva ova vina ne predstavljaju dobru investiciju. Kontradiktorno? Vjerujem da ne. Pravilnim skladištenjem vina i odležavanjem, vino dobiva na vrijednosti samom vlasniku koji će uživati u tom vinu pune zrelosti kada na tržištu bude manje dostupno i samim time bude teže dobavljivo, a onda moguće i skuplje. Zašto to onda nije neophodno i dobra investicija? Ako uložite, primjerice, 10.000 eura u jedno takvo vino nemate nikakvih garancija da ćete ga moći prodati za desetak godina za zadovoljavajući iznos. Uživat ćete u njemu svakako, ali da biste ga prodali po cijeni koja će opravdati troškove nabave, skladištenja, čuvanja, određenih oštećenja, pa i troška onih butelja koje ćete probavati tijekom godina kako biste se uvjerili da proces odležavanja protječe u skladu s očekivanjima i, povrh svega, dobiti povrat investicije od oko 5 do 15 posto godišnje moraju se ostvariti još neke pretpostavke koje nisu isključivo vezane samo za tekućinu u staklenki.

 

Ovdje veću ulogu od te vinske sadržine čini etiketa, odnosno natpis proizvođača na etiketi, kao i regija iz koje vino dolazi. Procjenjuje se da 75% cjelokupnog tržišta vina kojim se trguje za potrebe investiranja čine klasificirana vina iz francuskog Bordeauxa. Tako vina iz prvog razreda znamenite klasifikacije vina Bordeauxa iz 1855. godine (Château Lafite Rothschild, Mouton Rothschild, Margaux, Latour, Haut-Brion) desetljećima donose stabilan povrat investicije.

 

Kada govorimo o konkretnim iznosima, možemo za primjer uzeti Château Mouton Rothschild. Za 12 butelja iz veoma uspješne 2000. berbe sada treba izdvojiti oko 12.000 funti, što iznosi oko 1.200 eura po butelji. Nakon puštanja u prodaju, cijena tih 12 butelja bila je 2.000 funti, a tijekom godina njihova je cijena rasla relativno stabilno. Također, top-vina Burgundije i doline Rone, kao i top-šampanjci zaokružuju prvu ligu vina za ozbiljno investiranje. Stabilno ulaganje predstavljaju i neka talijanska vina, naročito takozvani supertoskanci kao što su Sassicaia, Tignanello i Ornellaia. U ovu kategoriju spadaju još i neka kultna kalifornijska vina, naročito od sorte cabernet sauvignon. Savjetnici za investicije u vina savjetuju da se ovakva vina kupuju u paketima od tri, šest, devet ili dvanaest butelja, kao i da minimalno razdoblje odležavanja prije prodaje bude pet godina. Vina koja su kupljena s ovom namjerom najčešće i ne stignu do investitora, već budu čuvana u trošarinskim, carinskim skladištima spremna za distribuiranje širom svijeta, s obzirom da se kupci za ovakva vina nalaze na svim svjetskim meridijanima. U tom trenutku vino postaje kao i bilo koja druga investicija, dionice neke tvrtke ili nekretnine. Kao i kod ovih investicija ključan je tajming, ali naravno i značajnija financijska sredstva na raspolaganju. Kako god gledali, vino je odlična investicija. Bilo kao božanski nektar za neposredno uživanje, za odležavanje do pravog trenutka ili kao ozbiljna investicija. Odluka je na vama. Svakako, odgovorno uživajte u vinu pa će se poslovica s početka teksta moći prikladno primijeniti i na vas.

 



‘The older the better’ and ‘ages like wine’ are sayings about wine that we often hear. However, it is interesting and important to note that these saying are as inaccurate as they are frequent, for most wines at least. It is estimated that up to 98 percent of wine is intended to be consumed immediately after opening or soon after. Although wine is exempt by the law from mandatory labeling of the date of minimum durability, i.e. expiration date, these wines should be enjoyed within the first two or three years from the indicated vintage. With this in mind, when you buy wine, you should generally opt for a wine of a more recent vintage. The logical question that follows this introduction would be: what happens to the remaining two per cent? In order to better understand just how big the amount we are talking about is, let us mention that the wine produced in 2016 is estimated at 259 million hectolitres.

 

Should they be enjoyed immediately after bottling, i.e. buying, or should they also be laid down in a cellar to mature? It is not always necessary to lay down wines with a good aging potential. They can be enjoyed immediately after you have bought them, although their full potential mainly shows after a period of proper storage, i.e. aging and maturing of wine. On the other hand, there is no need to wait for a perfect moment to open one or more of these bottles. The perfect moment is not determined by the position on the wine maturing curve, but mostly by a series of social or emotional premises that ultimately affect our final impression and judgment of a wine.

 

Another important question is connected to the value of the aforementioned wines. Does the value of wines grow when they age and is investing in these wines a good idea? Yes, you could say that the value of all wines with a good aging potential does grow over time and no, not all of these wines are worth investing in. Contradictory? I do not think so. Proper storage and aging of a wine increases the wine’s value for the owner, who will enjoy this fully mature wine when it is less available on the market and thus more difficult to obtain, and possibly more expensive. Why is it not necessarily a good investment then? If you invest, for example, 10,000 euros in one such wine, there is no guarantee that in ten years you will be able to sell it at a satisfactory price. You will, of course, enjoy it, but to sell it at a price that will cover the cost of purchase, storage, specific damages, including the cost of those bottles that will be opened over the years to ensure that the aging process is in line with your expectations and, above all, to get the return on investment of about 5 to 15 percent per year, some additional assumptions have to be made; assumptions not connected to the bottled wine.

 

A greater role than the wine itself is played by the label on the bottle and the region the wine comes from. Bordeaux Grand Cru Classés account for the largest part of the investment-grade market for fine wine at around 75 per cent. For instance, first growth wines from Bordeaux Wine Official Classification of 1855 (Château Lafite Rothschild, Mouton Rothschild, Margaux, Latour, HautBrion) have provided sound returns for decades. For specific price details, we can take a look at Château Mouton Rothschild, for example. 12 bottles of the very successful 2000 Vintage now cost approximately £ 12,000; i.e. 1,200 euros per bottle. When they first became available, these 12 bottles cost £ 2,000, indicating a relatively stable price increase over time. The top Burgundies and Rhone wines, as well as wines from Champagne, have performed well when it comes to investment. The so called Super Tuscan wines from Italy, such as Sassicaia, Tignanello and Ornellaia, have performed very steadily in recent years. Similarly, some of the cult Californian wines, especially Cabernet Sauvignons, also belong in this category. Wine investments advisers suggest that such wines should be purchased in cases of three, six, nine or twelve bottles and they should be laid down in a cellar for a minimum of five years. Wines that are purchased with this intention usually do not even make it to the investor but are stored in government licensed bonded warehouses, ready to be distributed around the globe, since buyers can be found in all parts of the world. At this point the wine becomes like any other investment – company shares or real estate. Similar to the aforementioned investments, timing is crucial, as well as considerable financial resources that should be at your disposal. Whichever way you look at it, wine is an excellent investment – as divine nectar to be enjoyed right away, to be stored until the time is right, or as a serious investment. It is up to you to decide. One thing is for certain – if you enjoy your wine responsibly, the saying from the beginning of this text will apply to you as well.