Tourism

Vino i cigare

Ideja svakog sljubljivanja je pronalaženje harmonije među komponentama, pa tako i kod vina i cigara vrijedi pravilo sparivanja po kompleksnosti i intenzitetu.

 

iz magazina Yachts, proljeće 2016.

 

 

Vino je zanimljiva i nepresušna tema. Teško je utvrditi što je doprinijelo takvom statusu koje vino uživa danas u svijetu. Naročito uzevši u obzir da nakon ispijene čaše ili butelje vina ostaje samo sjećanje na to iskustvo. Upravo je to iskustvo uživanja u vinu inspiririralo mnoge slikare, pisce, pjesnike i filozofe da u svoja djela ugrade vino i najvjerojatnije doprinesu stvaranju gotovo pa božanskog statusa vina, koje baš i ne odgovara osnovnom opisu vina kao jednostavnog proizvoda – fermentiranog soka od grožđa.

 

Međutim, s druge strane, ugostitelji koji i sami uživaju u vinu često igraju i ključnu ulogu u vođenju gosta kroz taj vinski ugođaj. Upravo zbog toga, ne razmišljaju o vinu kao samostalnom užitku, već kao integralnom i neraskidivom dijelu uživanja u jednom cjelokupnom gastronomskom, pa ako hoćete i hedonističkom ugođaju. Jedna od tema o kojoj se puno razmišlja je sparivanje ili sljubljivanje vina i hrane. Ima tu mnogo pravila, mitova, pretjerivanja što se može i što se ne može, ali neki osnovni postulati o uparivanju istinski mogu unaprijediti uživanje u vinu kroz hranu ili u hrani kroz vino.

 

Slična je situacija i s uparivanjem vina i cigara. Uživanje u cigari predstavlja jedno od istinskih hedonističkih ugođaja i stoga je logično za očekivati da, kada se sljube dva takva elementa, imamo vrhunsko uparivanje. Bez želje da pretenciozno postavljam pravila što se može, treba ili mora po pitanju tog sljubljivanja, podijelit ću s vama kombinacije za koje smatram da su se pokazale uspješnima. Zanimljivo, ali kada govorimo o bilo kakvom sljubljivanju, gotovo uvijek počinjemo sa šampanjcima, iako kada su cigare u pitanju, prvo na pamet pada sljubljivanje s crvenim vinima. Isti je slučaj i kada tražimo tekućeg partnera za cigaru. Iako je svačija paleta okusa specifična i svatko treba pronaći svoje savršeno uparivanje, kako kod hrane, tako i kod cigara, ovo je uparivanje skoro nepogrešivo. Takvo sljubljivanje bi trebalo pokazati ono najbolje i od jedne i od druge komponente. Upravo zbog toga, postoje protivnici sljubljivanja šampanjaca i cigara smatrajući da cigare svojim snažnim mirisom i okusom koji ostavljaju u ustima smanjuju uživanje u šampanjcu.

 

Međutim, moja su iskustva drugačija. Namjerno, ovdje ne pišem o pjenušcima, iako svakako postoji puno pjenušaca koji se mogu nositi s cigarama, već isključivo o šampanjcim, koji zbog svoje kompleksnosti i visokih kiselina čine uživanje u cigarama iznimnim iskustvom. Kao i kod drugih uparivanja, vrijedi pravilo uparivanja po kompleksnosti i intenzitetu. Tako, laganije cigare, blažih aroma i manjih formata možemo upariti s non vintage šampanjcima, naročito što takvi šampanjci, pored chardonnayja u sebi sadrže i crni pinot i pinot meunier koji daju vinu strukturu i intenzitet da se nosi s cigarom. Ovo bi mogao biti i dobar prijedlog za aperitiv, odnosno uparivanje cigara i vina prije večere. Intenzivnije cigare, jačih aroma i često većeg formata kojima dominiraju začinske note traže i ozbiljnije šampanjce pa se tako preporučuju uparivanja s vintage šampanjcima ili cuvée prestige šampanjcima koji su tijekom starenja razvili tercijarne note i svojom kompleksnošću se mogu nositi s takvim cigarama. Jedno povijesno uparivanje bi bilo uparivanje dva Churchilla, šampanjca Pol Roger Cuvée Sir Winston Churchill i cigare Davidoff Winston Churchill. Svakako uvijek posegnite za suhim šampanjcima, oznaka Brut Nature (može pisati i zero dosage) kao i Extra Brut i Brut.

 

Nakon šampanjaca, najzanimljiviji tip vina za sljubljivanje s cigarama su takozvana oranžna ili narančasta vina. Ova vina se rade od bijelih sorti i nastaju dugim maceracijama u kojima sok grožđa ostaje u kontaktu duže razdoblje, nekada i mjesecima, s kožicom i sjemenkom bobice, tijekom čega dolazi do intenzivne ekstrakcije boje, ali i okusa i voćnih tanina. Upravo ti tanini, karakteristični za crvena vina, daju intenzitet narančastim vinima, ali i jednu blagu dozu gorčine, dok na nosu uglavnom dominiraju intenzivni mirisi suhog žutog voća, orašastih plodova, kao i drvene note kod vina koja su odležavala u drvenim bačvama. Uvijek se radi o suhim vinima. Upravo taj aromatski profil koji je čest i kod cigara, naročito orašasti plodovi i drvene note, kao i intenzitet okusa i blaga gorčina i punoća koja je istovremeno podržana kiselinama karakterističnim za bijela vina čine ova vina odličnim partnerima za sljubljivanje s cigarama. Naročito to vrijedi za cigare kojima ne dominiraju previše paprene note već kremastije i slađe. Za ovakva vina ne morate ići predaleko jer su pojedini hrvatski vinari među najpriznatijim proizvođačima oranžnih vina u svijetu. Vinarija Roxanich iz Istre i njihova Milva Chardonnay ili Antica Malvazija među prvima padaju na pamet za uparivanje s jednom ozbiljnom, kompleksnom, ali izbalansiranom cigarom kao što je, na primjer, Padron 1964 Anniversary Series. Eto jednog konkretnog prijedloga koji ne bi ni jednog istinskog ljubitelja ostavio ravnodušnim.